RADOJA O BUSMANIJADI 2018
Nisam siguran koji su sve razlozi, pretpostavljam da su ključna bila pojedinačna nezadovoljstva i primjedbe na neke od odluka žirija, naveli organizatora da predloži promjenu ranijeg načina žiriranja, tek ista je prihvaćena jednoglasno i bez dodatnih pitanja. Moram reći da sam na osnovu nekih ranijih iskustava bio skeptičan prema ovoj izmjeni, još više kada sam vidio sa kojom su brzinom većina ocjenjivača obavili taj posao, da bih na kraju bio iznenađen velikom podudarnošću ocjena. Uvjeren sam da je toj ujednačenosti u ocjenjivanju mnogo doprinio broj crnih polja naveden uz svaki rad te vizuelni izgled prazne mreže, i da su to bili najbitniji faktori pri rangiranju. Priznajem, i kod mene je bilo tako, iako sam radove pokušao detaljnije analizirati. E sada, koliko je ta analiza bila detaljna, dovoljno govori činjenica da nisam primjetio ili, ne sjećam se više, nisam uobzirio rad sa bjelinom 7x6 i „redovno“ ga ocijenio, za razliku od npr. Hajre i Ranka.
Pobjednički rad se vizuelno i sadržajno izdvojio od ostalih i njemu sam već pri „prvom čitanju“ dao najvišu ocjenu. Kasnije sam vagao između tog i Borisovog rada, oni su veoma slični, čak imaju i isti broj slovnih skupina (81), ali sam ostao pri prvotnoj ocjeni. Presudio je sadržaj, a možda i ne bi da je uz rad bila navedena ova neznatno veća PDR. Ko bi ga znao? Rame uz rame sa Borisovim u početku je bio i Rankov rad, ali sam ga kasnije spustio niže zbog 10 množina i 3 glagola, od kojih je 1 povratni, te pojmova SMEKAR (?) i KRANKL. Mislio sam da je Krankl neki germanizam, sada vidim da je to bivši fudbaler, ali svejedno riječ mi se ne sviđa.
Iza ove bila je slijedeća trojka, u početku jednako ocijenjeni Rešadov, Nebojšin i Lukin rad. Iako sa skromnim brojem slovnih skupina (54), Rešadov rad sam stavio ispred ostala 2 zbog (meni) prihvatljivijeg sadržaja. Luki sam zamjerio 8 glagola, među njima 1 povratni i čudni SNERVATI (?), 6 množina, 3 skraćenice od 3 slova te pojmove NIŠANIN i OTRANT. Presudio je manji broj crnih polja da njegov rad stavim ispred Nebojšinog, kod koga mi se nisu svidjeli dugi glagoli i duge množine.
Od radova sa početnog začelja 2 sam pomjerio naviše nakon podrobnije analize i upoređivanja. Tako se Hajrin rad našao u grupi za raspored od 3 do 5, a Žarkov 6-8. mjesta. Iako je bilo riječi kod Hajre koje mi se nisu svidjele, bilo je i onih kojima je teško odoljeti, a mislim da je najveći broj slovnih skupina od svih radova (83) bio presudan za smještanje na poziciju br. 3. Žarkov rad ide u grupu onih na koje sam imao najmanje primjedbi, ali to nije moglo značajnije popraviti početni blijedi utisak koji su na mene ostavile monotone riječi iz 3. i 4. reda i broj crnih polja.
Perin i Gojkov rad su ostali na začelju. Uprkos izraženijim sadržajnim slabostima, Perin rad je vizuelno mnogo ljepši, što je bilo presudno za bolje rangiranje. Gojku svakako treba posebno čestitati što se kao neautor ukrštenih riječi prihvatio izazova i što je uspješno i sasvim solidno rad priveo kraju.
Na kraju moram reći da sam ovu analizu, bolje reći opis ličnog pristupa žiriranju, izvršio na osnovu sjećanja i zabilješki koje sam notirao na materijalima za žiriranje; naknadnim i podrobnijim analizama nisam se bavio. Ono što prosto bode oči i nameće se kao zaključak je podatak da sam u prvom krugu glasanja, dakle na osnovu opšteg utiska i bez detaljnije analize, imao poredak maltene identičan konačnom: 1-3. Vlado, Boris, i Ranko, 4-6. Rešad, Luka i Nebojša, 7-10. Hajro, Žarko, Petar i Gojko. Da li sam se naknadnim detaljisanjem dodatno zapetljao? Mislim da nisam, pogotovo što je ono rezultiralo sa nekoliko bitnih izmjena u navedenom poretku, a koje, u sitaciji kada su nijanse odlučivale, mogu „braniti“ daleko objektivnije i argumentovanije.
