25.6.17

UNA 2017 - bušmanijada - analize



 Boris Nazansky   

Budući da su dva seta (pr)ocjena natječajnih radova već pred nama, upuštanjem u osobno ocjenjivanje svakog pojedinog bušmana došao bih u neminovnu opasnost da dobar dio zapažanja i razmišljanja jednostavno ponovim. Hoću reći: i Hajro i Žarko neosporno su dovoljno stručni i mjerodavni pa njihovim  sudovima ništa ne treba(m) oduzimati, a malo se i ništa bitno može još dodati.


Ove godine valjalo je 13 natjecateljskih klasičnih križaljki poredati od najbolje do najmanje loše, pa su im slijedom toga poretka pridjeljivani odgovarajući bodovi, prvoj 14, ostalima od 12 naniže. Nije, dakle, trebalo, ocjenjivati, već je trebalo procjenjivati i uspoređivati. U toj situaciji odlučio sam se u prvoj fazi načiniti dva doma: gornji u kojem ću tražiti pobjednika i donji u kojem ću pokušati na svaki način pronaći što pozitivnije elemente među zadanim nižim statističkim parametrima (manja prosječna dužina riječi, veći broj crnih polja i veći broj spornih ili slabih karika u izboru uvrštenih riječi u odnosu na križaljke iz gornjega doma).
Ovakav pristup - premda sam se pomalo pribojavao mogućih “graničnih slučajeva” - ipak mi je u konačnici olakšao odlučivanje o konačnome poretku: jasno su mi se, naime (općim dojmom prije svega, a potom i manjim brojem slabosti, kratica, riječi kojima je trebalo “progledavati kroz prste” i dr.) razlučile dvije skupine: 6 bušmana koji će dati pobjednika, viceprvaka i trećeplasiranog te 7 bušmana koji će se “potući” za mjesta od sedmog do trinaestog.
Pažljivom analizom i još pomnijom usporedbom u gornjem sam domu došao do dvije nove skupine: dva su se bušmana izdvojila kao izraziti kandidati za pobjednika Une 2017, dok je preostalima bilo suđeno da se umegdane za poredak od četvrtoga do šestog mjesta. Vrlo brzo postalo mi je jasno da, unatoč na prvi pogled priličnoj razlici u broju crnih polja (34 prema 31) obje ove križaljke - a riječ je, naravno,  bušmanima koje su sastavili Vladimir Kutnjak i Valter Kvalić (zanimljiva inicijalska podudarnost: VK) - ne samo da odskaču od ostatka ovogodišnje natjecateljske produkcije uživo, nego su, svaka sa svojim specifičnim kvalitetama, obje jednaki kandidati za prvo mjesto.
Što je onda presudilo u mojoj ocjeni da Vladin bušman bude prvi, a Valterov drugi? Kao što sam i ranije naglašavao broj crnih polja i prosječna dužina riječi kod mene u konačnoj odluci “ne igraju”. Uostalom, unatoč razlici od 3 crna polja, PDR nije bitno različit: 5,12 i 5,24. Obje su križaljke leksički vrlo čiste, a sastavljački suvereno iskombinirane, pa je preostalo da odluče - nijanse. Na stranu Kutnjakove križaljke prevagnula su dva tek naoko možda i ne toliko važna detalja, ali za mene u ovakvom odlučivanju svakako - odlučujuća.

Prvo, bez obzira na mogućnosti koje mi se takvim izborom mogu ponuditi, ja osobno nikada, ali baš nikada ne bih križaljku počeo baterijom (B.Lipanović) - bilo vodoravno, bilo okomito - u množini. Valterov izbor bila su PREDSJEDNIŠTVA u prvome stupcu vezana na ALTERNATIVNU MEDICINU, jedan od izabranih zadanih pojmova. Taj mi je izbor od samoga početka upadao u oči, ali tada još nisam znao da bi mogao na kraju biti jedan od onih elemenata koji će donijeti/odnijeti prevagu.


Drugo, Kutnjakova križaljka nema niti jedne jedine riječi koja bi mogla biti nazvana slabošću: čak i dvije troslovne kratice, CIT i SDA, toliko su općepoznate da ih se jednostavno ne smije (u bilo kojoj križaljci) smatrati elementom koji na bilo koji način narušava kakvoću sastava. Kvalićeva pak križaljka ima jednu takvu slabost: POF. Iskreno, da sam poslije Une 2017. pronašao (a nisam) POF u, primjerice, “Rječniku kratica” Stjepana Babića i Milene Žic Fuchs (Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2007), zapitao bih sam sebe jesam li možda ipak trebao brojčane parametre (34; 5,24) pretpostaviti množini pod 1 okomito. Ovako, stojim i dalje čvrsto iza svoje odluke.


Na koncu, osobno i osobito mi je zanimljiv pogled na konačnu tablicu. Dvije prvoplasirane križaljke podijelile su ukupni broj bodova, a Vladina je pobijedila zahvaljujući većem broju sudačkih prvih mjesta (2:1). Takva situacija potvrdila je i moj izbor dvojice najboljih i moju odluku o pobjedniku. Također, sva četiri preostala natjecatelja iz moga gornjeg doma doista su i zauzeli mjesta od trećeg do šestog (Radoja Racanović, Nebojša Dragomirović, Luka Pavičić i Nevenko Soldo), a kada kažem da su među njima uistinu odlučivale nijanse, onda ne bježim od potanke analize (djelomice je, ponavljam, ona iznijeta u Hajrinim i Žarkovim obrazloženjima), već zbilja mislim da nije toliko nužno da jedni drugima tumačimo ono što je manje-više jedanput jedan dobre enigmatike. Čvrsto sam uvjeren da bi i ocjene većega broja sudaca iznijele konačnu tablicu koja se ne bi bitno razlikovala od ove: možda bi na njoj Valter bio prvi (ali bi Vlado sigurno bio drugi s veoma malom razlikom bodova), možda bi Nebojša bio treći (ali bi Radoja bio jako, jako blizu, a Luka i Nevenko nedaleko), možda bi ... Možda.

Nema komentara: